Upoznajem se poslednjih godinu dana sa Eko TA pokretom, i sa sobom… Pokret su započeli Giles Berrow i Hayley Marshall i više o tome možete da saznate na njihovom sajtu ecota.dev.
Interesantno mi je što sam bila u nekom trenutku pomislila – to je to, sad poznajem sebe tako da me ništa ne može iznenaditi 😏. I onda krenem putem eko terapijske prakse i – iznenadim se 🤯
Eko TA je pokret, ne škola. Samim tim je predstavljen kao nešto što nije ničije i istovremeno pripada svima, kao Zemlja. Osnovna promena koja je neophodna da bi terapijska praksa bila ekološka, je da terapija prestaje da se fokusira samo na ljude, već uvažava i više-nego-ljudski uticaj kao bitnu i živu stvar u terapiji.
Psihoterapija je krenula od bavljenja manje više isključivo unutrašnjim sadržajima čoveka u terapiji – individua je bitna, nastavila svoj razvoj prebacivši fokus na odnos između ljudi – relacija je bitna, a eko praksa ide korak dalje i u proces uključuje ekološku stvarnost – među-povezanost je bitna (inter-connectedness).
Krećemo se od egološkog ka ekološkom selfu, cilj prestaje da bude autonomija i reorjentišemo se ka homonomiji (svesti o sebi kao delu nečeg većeg od sebe), iz relacionog prostora ulazimo u ekološki prostor koji uključuje ukupnost našeg iskustva, umesto da uključuje samo ljude.
Ako nismo povezani sa zemljom, sa drvetom, vazduhom… nećemo moći da se povežemo sa sobom, a onda ni sa drugima. Ili ako nam to i uspe, zahteva rad, ne dolazi prirodno – što bismo očekivali. Najprirodnija stvar je da budemo u kontaktu sa sobom i sa drugima, međutim toliko smo se otuđili od Prirode, da ono što je prirodno zahteva rad i napor… moramo da ga učimo iznova. I da ga pri tom modifikujemo, jer se prirodno često ne uklapa u društveno.
Vrlo mi je uzbudljivo da vežbam da menjam način na koji vidim svet i terapiju tako da bude ekološki. I da planiram kako da to uvedem u svoju praksu…
Za početak, na proleće počinjem grupu koja će da radi po principima eko TA 🌳🌳🌻🌾🌷🌳🌳
Crtice o ekološkoj praksi u transakcionoj analizi
